Odlagalište odpisanih!

subota, 01.04.2006.

post istrakon

dragi moji ćitaoci....ja i banana smo ovdje na istakonu,furamo ser na inetrert..gledali smo gole babe kako puše mlađim likovima,napalili smo se a nigdje ekipe,za pušenje...pijanim smo lagano,ali ne dovoljno,da bismozabrijali do jutr...nema cuge...a znate što?cuga nije izvor,ali se rado pije iz njega...svi ovdje briju na neki sf,ali ne kuze da smo mi pravi sf...snifatori zraka,sa zemlje,iz svemira...ali je bitno da mi snifamo zrak...ali i nema cure da mi usreči dan...nemam ni para za kurvu...ali ni za cugu...cuga i cura zvuće slično,jebiga...e, jebiga....!zato,publiko moja,koje,nema...ja vas sve volim i htio bi vas jebat....jer,neznam zasto...i sad sam dobio šešir od pičke koju bi jeb...previše jeb... u tekstu,banana se reklamira!kaže da bi ja previše jebo,a niš ne jebem......ali ja ne jebem jer imam sidu...hehehehehehe!ajd bok,i ja nemam sidu...ali kurac imam,i uvjek neki seks moram završit....nema smisla...ali za bananu,uvjek ima ili nema,ovisno o banani i kakvioči vina....ajd,več po drugi put,al za đabe!bok

- 03:02 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2006.

priča prva;čapter 4

da...taj sin,smiješan...lud,a tako običan,no opet poseban...imao je dar,da...pravi dar...dugo bi mu trebalo da shvati koji je njegov dar...ima puno sklonosti,no dar je jedan i jedini...dugo nije shvačao tajnu njegova dara,ili ju je krivo shvačao-odnosno krivo protumačio...no kad ju je spoznao,ostao je bespomočan,malen...jer on je misliom da će ga dar proslaviti,da je to izvor njegove genijalnosti...te da će promijeniti svijet...i jeste,no on je kao i ostali mladi,no opet poseban...da,borio se on...no i klonuo,padao duboko,ali plutao je...jer i on je od krvi i mesa,kao i večina mladih...i razmetni sin on biješe,i snove imao je...i bit će,takav...dok ne shvati...dok ne utvrdi gradivo...jednom je prezirao svoje roditelje,i dalje ih prezire,no ipak ih voli...mnogo ih voli iako se bori s njima i njihovim snovima...ono što ovoj obitelji nedostaje i dalje će biti tajna...mnogi bi mogli krivo svatit,vođeni borbenim zanosom,a mnogi bi mogli i shvatiti uzrokom njihove klovulosti...no tajna je opet tajna,ko kod večine mladih obitelji...obitelj je živjela dalje,i živjet će još niz godina,u svojoj sreći...zauvijek

kraj +-= početak

- 19:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

priča prva;čapter 3

no,sin je bio dobar u duši...ko i svako dijete i živo biče na zemlji!imao je dušu...ko i svatko živo biče na zemlji!bio je voljen,iznimno voljen,ko i večina mladih...i on je volio...iako bi griješio i činio zlo,drugima i sebi...bio je nalik svojim roditeljima,zapravo,on je bio stvoren ljubavlju njegovih roditeljima...imao je žig božje ljubavi,ko i večina mladih u njegovo vrijeme i ikada...znao je...osječao je tu ljubav i borio se protiv nje...i tu je najviše griješio!kad bi spoznao ljubav,spoznao bi tajnu i osječao se sretno...kao i večina mladih...no,onda bi se osječao posebnim,izabranim...močnim...i tu je griješio...najviše!on se borio,silno se je borio...sa samim sobom...bio je nemirno dijete,no ponekad,kada bi bio svijestan svoje sreče...bio bi miran,jednostavan,jedinstven...inače bi bio kompliciran,osjetnjiv,ponosan,prgav,tvrdoglav,sramežljiv,dobročudan,egibicionist,zloban...no,to je bio on!i borio se da takav bude...a bolila ga je njegova slabost i neodoljivost...bio je veoma mudar,no opet neodgovoran,djetinjast,neupučen...kao i večina mladih...imao je dar,a povremeno bi ga smatrao prokletstvom...

- 18:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

priča prva;čapter 2

di sam ono stao?jebiga!...da...ta obitelj,imala je svoje snove ko i svaka druga obitelj-prije i poslije!ti snovi bili su raznovrsni ali opet složni i razdvojeni...otac i majka su bili najsretniji roditelji na svijetu,bili su sretni iako su pogaženi gorčinom života mnogo puta...život im je bio monoton ali to jest ljepota...idila,ljepota idile...išli su na svoje poslove,marljivo su se predavali poslu,koji put i previše...imali su svoje poglede na svijet,ne puno različite od ostalih ali opet posebne...otac i majka su se voljeli,razumjeli,svađali,slagali...njihov život je bio ispunjen,no opet im je nešto nedostajalo,ono s početka priće...njihovi snovi satkani su smislom života,generacije su tako živjele i prihvačale život na takav način,i oni jesu...nihova mladog,izraslog sina zgrožavalo je da život bude tako monoton...on je bio buntovnik,primjereno svojim godinama,kao i večina mladih,no opet posebno...na svoj tajanstven način...njegovi su se snovi razlikovali od roditeljskih,no opet bili su isti...jednaki,jedinstveni...priča o sinu može nalikovati na priču o razmetnom sinu,istina,ta je priča lijepa jer ima svoju konstantu,več generacijama...sin je imao viziju,san koji ga prati cijeli život...pomalo i ludu opsesiju,nekakvu misiju,poput i ostalih mladih,no opet posebnu,jedinstvenu...i on je bio sretan,no smatrao se nesretnim...povremeno bi shvatio vrijednost te sreće i vratio se dijete,razigran,nasmiješen,bezbrižan...voljen i svijestan ljepote...no nije svaki dan božić...borio se iako je bio slabašan...vjerovao je...iako bi klonuo duhom...volio je,iako je ponekad osječao neuzvračenost...živio je iako se strašno bojao smrti...bio je zdrav,a umišljao si je bolesti...bio je bolestan,a umišljao si je zdravlje...bio je skroman,a dizao se iznad drugih...bio je lud,a smatrao se normalnim,bio je normalan,smatrao se ludim...bio je genijalac,kojeg nitko ne priznaje...i sam bi okusio gorčinu istine,no uživao bi u njenom sladu...

- 18:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

priča prva

jednog dana bila jedna obitelj,mlada obitelj...ko i svake druge obitelji,no opet posebna...nešto im je falilo,no opet su živjeli skladno i sretno...no upravo ono što im je falilo bilo je razlog tog sklada i sreće...taj nedostatat nečega obavijen je tajnovitim plaštom života...plašt života...ta divna pojava koja obavija sve i zbog nje sve postoji...i povezuje sve i jest sve...priče o savršenstvu i tajni života prate nas još od koljevke,pa sve do groba...ali ta tajna nikad nije objavljena...pokušavali su oni(svakakvi ljudi) objaviti tu tajnu no zakinula ih je prolaznost i zarobljenost u hramovima od mesa,kosti,tkiva....i krvi!ta mlada mala obitelj sastojala se od tri člana;oca,majke i sina.mnogi će ovu prićicu povezati sa svetom obitelji,no to i jeste i bješe sveta obitelj...sve je živo sveto...a sveto je tajnovito...ta mlada obitelj imala je svoje snove,ko i svaka druga obitelj...

- 18:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.01.2006.

nova godina-nova sranja,puno gibanja

eto...opet još neki broj,i novi potpis uz signaturu...i nova sranja,puno sranja-više života...čestitam svima novu 2006 godinu,želim im puno sranja,nek seru ljudi jer kad imaš problema sa sranjem,imaš i sa probavom,a ako s probavom imaš sranja...e onda si najebo...!i tako...novu sam dočekao pijano(ko i večina seratora) i ikarovski-pokušao sam pišat kroz prozor pa sam si razbio glavu...usput se izvinjavam gazdi stana u kojem smo slavili,nadam se da mi neće zamjerit i da će mi oprosti jer sam baš napravio sranje!...i tako sam prve sate nove dočekao krvav po tjemenu,pijan,napušen,gol,demoliran...kao večinu subotnjih večeri..i to nije zdravo!ali je bilo uredu...nek njoj bude(ovoj novoj)...prekinuo sam špiget na škornji,pa sad hodam bos-stoga pičke šire okolice,nisam više u vezi i boli me kurac,pa mi pomognite malo(heheeheheheheheh)...dobro je počela ova 2006...uz sva ta sranja sam sretan i zadovoljan,ali opet nezadovoljen(aj ken get nou kurc in akšon!)pozdrav svim seratorima i seratoricama uz pjesmu-"la mularia de umago"

- 12:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.12.2005.

trnu mi noge...

pozdrav svima,odoh ja na wc...

- 13:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.12.2005.

gledajte dok ne uvidite a kad uvidite,ne vjerujete

lijep i krasan dan liječi i zimu i dosadu i mržnju,jer što je mržnja?negoli neki intezivan,mutan osjećaj izazvan nelagodom,nerazumjevanjem i maglom...neta kome ili čemu zamijerati!!!zapamtijte to!!!baš nikome i ničemu!!

danas sam bio na pogrebu none od mojih bratića iz tinjana,bila je to žilava i životna nona,koja je stvarno svašta proživjela i živijela i doslovce preko noći otišla...u 85 godini...
no smijeh i plač spadaju u istu kategoriju dubokih emocija pa nemožeš kome zamjerat,opet ...
kasnije sam naletijo na pekija(perić-ili ga miješam sa perićem...?)u pazinu,na ulici ,pa smo u biski utopili kune...baš!?kad netko kaže da u cugi utapa žalost,ja mu kažem da utapam sebe...nema mi šta zamjerit!!!no sad pretjerujem s tim "zamjerit" da mi netko može...
hehehehe
eto.slušam uk subs,dobro mi je...sutra šljaka...vikend fraj...cugalina čokolino...i loš primjer ili pogreška civilizacije...ili ona stara-"mladost-ludost" s time bi ja dodo da ko je lud je lud,a ko ne...tko zna?dali je nastala prije kokoš ili jaje?ma nije bitni!bitno da je dobra manjada!!!
eto,meljem gluposti,kad nemam kave....i jebi te si uho!!
do sljedećeg...(ne tako blizu...)

gaaaaaaa gaaaaaaa!stado gusaka!

- 23:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2005.

poetika velikih gradova i ostatak krhotina nemira i straha

veliki su gradovi kohezija svakojakih sila,negativne a i pozitivne(samo što se ona gubi od silne jačine negativne)i sila egzistencije-tako grad postaje svojevrsno ratište,ili asfaltna đungla...i tko u toj đungli predstavlja tarzana?kako se ne izgubit u tom čemeru i uzgajalištu truleži?kako ne biti dio civilizaciski dekadentne okoline,gdje jedina ljudska vrijednost postaje stvaranje profita i preživljavanje...zar je to bit iliti misija čoviječanstva?bogami neznam,ali osjećam da nije...kao i svaka divljina(Đungla) i veliki gradovi imaju svoja pravila-zakone koji su preslika zakona prirode a to je OPSTANAK-SURVIVOR!samo šta je to neminovno ako ne potiskujemo ili unišimo svoje instinkte(mi smo evulirane životinje),no dio čovječanstva se odriče potomstva i opstanka vrste zbog odanosti novcu...mogao bi roman napisati o poetici velikih gradova a i malih...no šta da kažem...sve je to več poznato!zato uživajte u miru,pokušajte sami spoznat neke stvari...živijte i ne bojite se velikih ili malih gradova a najviše-ne bojte se sebe samih(iako ponirati u dubine vlastitog duha i duha kozmosa zna biti strašno-jedino ako se čovijek boji istine)
danas nisam posebno raspoložen za pisanje o toj temi pa ću i tu stati
pozdravljam sve u studiju,moju ženu Fedoru(koja je posjetila ovo sranje) koja je u puli na anti-fa skupu,Vandicu koja je valjda doma i nadam se da nešto radi-pere,ždere,dere,briše,riše,gmiže,tiše,glasnije...ići ćemo na pecanje!sve koji su željni biti neženje da sjebu čoviječanstvo!i ostatak iz marketa jer uvijek dobro dođe kad se nema para!

čao do kad se ne sretnemo sretni.....

njaggi za juhu

- 21:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.11.2005.

i tako je nastao prdež!

postoje dvije vrste ljudi:1.oni koji prde
2.oni koji seru
dakle,sve se svodi na kraj-ili početak,da bi se prdilo i sralo,potrebno je hraniti se i probavljati...prdež prethodi govnu,ili govno prdežu...recite vi meni...što je prije nastalo?ja znam-masa nečega pomiješana sa unutarnjim izlučevinama-i tako nastade život...
OBJAŠNJENJE(koje ne postoji i postoji,sada je i nema ga) : 1.oni koji prde-to su ljudi koji prožive život kao prdac,snažno,razarajuče...oni su ratnici maslačka...prolazni su ali o9stavljaju dubok trag...nije važno koliko žive,bitno je kako žive...neda mi se dalje...sami si nastavite priču!
2.oni koji seru-kao što i samo ime kaže,oni su poput govna,nastaju sporo,zbijeno,polako i tako se i razvijaju...no kad se razviju ostavljaju dubok trag na wc-šolji...njihov smrad je dugoviječan,jak i prodoran-potiče!!!oni su rođeni da potiču i to im je poslanje...i ovdje mi se neda dalje,razvite priču sami...!

poetika govna je omalovažavana od okoline,no govno ima duboku poruku,simboliku,značaj...ne kaže se slučajno za nj "sveta stolica" ili najpopularnija amerska psovka(uz "fuck"ovo ono...) "bull shit","eat shith"...govno je sveto,to je darovitelj života,jer ako ne sereš nisi živ...ma shvatit čete!!mažijte se govnima-ima ljekovita svojstva....

- 18:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>